Od prvih drvenih reketa do savremenih tehnoloških inovacija, tenis je prešao dug put, ali je jedno ostalo nepromijenjeno – najbolji teniseri svih vremena ostaju simboli strasti, discipline i rekorda koji su obilježili čitave epohe, ali i postaju i idoli svim onim djevojčicama i dječacima koji tek kreću da drže teniski reket u rukama.
U svijetu u kojem svaka sezona donosi nove izazove i nove mogućnosti za klađenje, ATP rekordi služe kao trajno mjerilo veličine. Oni ne odražavaju samo broj osvojenih titula, već i dosljednost, dugovječnost i sposobnost da se dominira protiv najboljih.

Profesionalna era tenisa počela je 1968. godine, kada su amateri i profesionalci konačno mogli da se takmiče na istim turnirima. Ta nova era otvorila je vrata globalizaciji tenisa i stvorila prostor za nastanak velikih rivalstava i impresivnih ATP rekorda.
Jedan od prvih istinskih velikana bio je Rod Laver, jedini teniser u istoriji koji je osvojio sva četiri Grand Slam turnira u istoj sezoni – i to dva puta, 1962. i 1969. godine. Njegov rekord ostaje nedostižan više od pola vijeka kasnije i često se koristi kao referentna tačka kada se govori o najvećim dostignućima u tenisu.
Sedamdesete i osamdesete godine donijele su nove legende – Bjorn Borg, koji je osvojio pet uzastopnih titula na Wimbledonu i John McEnroe poznat po savršenoj kombinaciji talenta i buntovnog temperamenta. Njihovo rivalstvo unijelo je u tenis emociju, strast i dramu, pretvarajući sport u globalni spektakl.

Devedesete godine prošlog vijeka obilježio je Pete Sampras, čovjek koji je redefinisao dominaciju na travi. Sampras je završio šest uzastopnih sezona kao broj 1 na ATP listi (1993–1998) – rekord koji i danas svjedoči o njegovom nevjerovatnom talentu i istrajnosti. Njegov stil igre, zasnovan na snažnom servisu i igri na mreži, postao je uzor generacijama.
Njegov vječiti rival, Andre Agassi, bio je potpuna suprotnost – teniser koji je osvojio sva četiri Grand Slama i zlatnu olimpijsku medalju (Atlanta 1996), čime je postao jedan od rijetkih sa tzv. “Career Golden Slamom”. Agassi je tenis učinio pristupačnijim i popularnijim zahvaljujući svom karakteru i šarmu.
Početkom 2000-ih, na scenu je stupio čovjek koji je promijenio način na koji se tenis igra – Roger Federer. Njegova elegancija, preciznost i tehnička perfekcija učinili su ga sinonimom savršenstva. Federer je prvi teniser koji je stigao do 20 Grand Slam titula, čime je postavio novi standard veličine u Open eri.
Ako je Federer simbol elegancije, Rafael Nadal je oličenje snage i borbenosti. Njegova dominacija na zemljanoj podlozi i i sada se čini kao gotovo nemoguća – sa 14 titula na Roland Garrosu i ukupno 22 Grand Slam trofeja, Nadal je postao sinonim za izdržljivost i mentalnu snagu. Njegov rekord na pariškoj zemlji (samo tri poraza u više od 110 mečeva) vjerovatno nikada neće biti nadmašen.
Ali nijedan teniser nije pomjerio granice kao Novak Đoković. Srpski šampion je postavio gotovo sve ključne ATP rekorde modernog doba:
Najviše sedmica na prvom mjestu ATP liste – 428 (rekord svih vremena),
Najviše Masters 1000 titula – 40+,
Najviše Grand Slam titula u istoriji – 24,
Najviše sezona završenih kao broj 1 – 8,
Najviše pobjeda nad igračima iz Top 10.
Đoković je jedini teniser u Open eri koji je istovremeno držao sve četiri Grand Slam titule, podvig poznat kao „Nole Slam“. Njegov pristup igri – taktički, fizički i mentalno besprijekoran – učinio ga je najkompletnijim igračem u istoriji tenisa.
Tenis ne bi bio ono što jeste bez rivalstava koja su ga oblikovala. Od Borg–McEnroe i Sampras–Agassi, do savremene „Velike trojke“ – Federera, Nadala i Đokovića – svaki duel bio je više od sportskog okršaja.
Rivalstvo između Federera i Nadala, poznato kao „Fedal“, donijelo je kontrast stila i ličnosti: ljevoruki borac protiv umjetnika preciznosti. Njihovi dueli, posebno na Wimbledonu i Roland Garrosu, ušli su u istoriju sporta.
Kasnije, Đoković je postao ključni element te trojke – igrač koji je u najvećim momentima uspijevao da prevagne protiv obojice. Statistika potvrđuje: Đoković ima pozitivan međusobni skor i protiv Federera i protiv Nadala, što dodatno potvrđuje njegovu istorijsku nadmoć.

Nakon dvije decenije dominacije „Velike trojke“, tenis ulazi u novu eru. Carlos Alcaraz i Jannik Sinner predstavljaju talas mladih zvijezda koje kombinuju brzinu, agresivnost i taktičku zrelost. Alcaraz je već postao najmlađi svjetski broj 1 u istoriji ATP-a i osvojio Grand Slam titule na travi i zemlji, pokazujući svestranost dostojnu svojih prethodnika.
Ipak, rekordi koje su postavili Federer, Nadal i Đoković djeluju gotovo nedodirljivo. ATP rekordi današnjice postali su granice koje nove generacije mogu samo pokušati da dosegnu.

Pogled na statistiku najbolje opisuje veličinu ovih šampiona:
Roger Federer – 20 Grand Slam titula, 310 sedmica kao broj 1 (237 uzastopnih)
Rafael Nadal – 22 Grand Slam titule, 14 puta šampion Roland Garrosa
Novak Đoković – 24 Grand Slam titule, 428 sedmica na vrhu ATP liste
Pete Sampras – 14 Grand Slam titula, 6 sezona završio kao broj 1
Andre Agassi – “Career Golden Slam” (sva četiri GS + olimpijsko zlato)
Rod Laver – Dva kalendarska Grand Slama (1962, 1969)
Ove brojke nisu samo zapisi – one su priče o eri discipline, mentalne čvrstine i nadljudske upornosti.
ATP rekordi nisu samo dio istorije; oni su kompas koji pokazuje kako se tenis mijenja i evoluira. Svaka sezona donosi nove prilike da se istorija ispiše iznova.
Za ljubitelje sporta i klađenja, a naročito klađenja uživo, ovi podaci nisu samo zanimljivosti – oni predstavljaju osnovu analize. Statistika o podlogama, performansima protiv Top 10 rivala ili o broju osvojenih break poena često otkriva više nego što nude same kvote. U modernom sportskom klađenju, poznavanje ATP rekorda znači razumijevanje suštine igre.
Definisati najboljeg tenisera svih vremena gotovo je nemoguće, jer svaka era imala je svoje junake, okolnosti i stil igre. Laver je otvorio put, Sampras i Agassi donijeli glamur, Federer je uneo eleganciju, Nadal – snagu i strast, a Đoković – savršen balans svega. No, danas ipak vlada gotovo nepodijeljeno mišljenje da bi ukupno gledano to definitivno mogao biti Novak Đoković.
Bez obzira na preferencije, jedno je sigurno: ATP rekordi su svjedočanstvo najvećih dostignuća sporta koji spaja tehniku, inteligenciju i mentalnu snagu. Dok nova generacija kuca na vrata istorije, tenis ostaje vječna potraga za savršenstvom – igra u kojoj se veličina ne mjeri samo trofejima, već i utjecajem koji ostaje zauvijek.