Košarka je igra brzine, prostora, odluka i timske organizacije. Na terenu je pet igrača jedne ekipe, ali svaki ima drugačiji zadatak: organizaciju napada, šut, prodor, skok ili odbranu.
Pozicija ne označava samo mjesto na parketu, već način na koji igrač učestvuje u napadu, odbrani i taktici. Tradicionalno, postoji pet osnovnih pozicija u košarci: plejmejker, bek šuter, nisko krilo, krilni centar i centar. Iako se njihove granice sve više brišu, ova podjela i dalje pomaže da se razumije kako ekipa funkcioniše.

Pozicije u košarci predstavljaju podjelu uloga među igračima. Jedan igrač organizuje napad, drugi šutira, treći napada obruč, četvrti kontroliše skok, a peti štiti prostor pod košem.
U klasičnoj košarci, niži i brži igrači najčešće su igrali spoljne pozicije, dok su viši i snažniji igrači bili bliže košu. Danas je igra fleksibilnija, te samim tim i sportsko klađenje postaje zanimljive u ovom kontekstu. Visoki igrači šutiraju za tri poena, bekovi završavaju akcije u reketu, a krila često učestvuju u organizaciji napada.
Zbog toga se pozicija ne određuje samo prema visini. Važni su i dribling, pregled igre, šut, brzina, snaga, odbrana i sposobnost prilagođavanja.
Plejmejker, odnosno point guard, najčešće započinje napad. Njegov zadatak je da prenese loptu, postavi akciju, pročita protivničku odbranu i donese dobru odluku u pravom trenutku.
Od plejmejkera se očekuju siguran dribling, pregled igre i sposobnost da uključi saigrače. On odlučuje kada ekipa treba ubrzati, kada smiriti napad i kome lopta treba doći u najboljoj poziciji. Savremeni plejmejker nije samo dodavač, već i poenter koji šutira iz driblinga i napada obruč.
Bek šuter, odnosno shooting guard, najčešće je igrač čija je glavna snaga postizanje poena. Mora biti opasan sa distance, ali i dovoljno dobar u prodoru kada odbrana zatvori šut.
Dobar bek šuter ne čeka samo loptu. Kreće se bez lopte, koristi blokove, otvara se za dodavanje i tjera odbranu da se širi. U odbrani često čuva jednog od boljih spoljnjih igrača, pa su mu važni brzina, koncentracija i dobra reakcija.

Nisko krilo, ili small forward, jedna je od najsvestranijih pozicija u košarci. Igrač na ovoj poziciji obično mora znati šutirati, napadati koš, igrati odbranu, trčati kontru i pomagati u skoku.
Ova pozicija povezuje spoljne i unutrašnje igrače. Nisko krilo može igrati dalje od koša, ali i napadati iz bližih pozicija. U modernoj košarci posebno je važno jer može čuvati bekove, druga krila, pa čak i više igrače.

Krilni centar, poznat i kao power forward, tradicionalno je bio igrač koji igra blizu koša, učestvuje u skoku i koristi fizičku snagu u napadu i odbrani. Njegova uloga bila je vezana za reket, borbu za poziciju i završavanje iz blizine.
Danas je njegova uloga raznovrsnija. Moderni krilni centar često mora imati šut sa poludistance ili za tri poena, jer tako izvlači protivničke visoke igrače iz reketa. Osim snage, od njega se traže pokretljivost, dobra odbrana i brzo donošenje odluka.

Centar je najčešće najviši igrač u ekipi i tradicionalno ima ključnu ulogu pod košem. Njegovi osnovni zadaci su skok, blokade, zaštita obruča, igra leđima prema košu i kontrola reketa.
U odbrani, centar je često posljednja prepreka protivničkom napadu. Kada protivnik probije prvu liniju odbrane, centar mora zatvoriti prostor i otežati šut. Moderni centri više nisu samo igrači ispod koša. Sve češće dodaju, postavljaju blokove dalje od obruča, trče kontranapade i šutiraju sa distance.

Savremena košarka je brža i otvorenija nego ranije. Prostor na terenu i šut za tri poena promijenili su način na koji ekipe grade napad. Zato treneri traže igrače koji mogu raditi više stvari odjednom.
Nekada se od centra očekivalo da igra isključivo blizu koša, a od plejmejkera da bude glavni organizator. Danas centar može šutirati spolja, krilo može voditi napad, a bek može završavati akcije u reketu. Zbog toga se sve više govori o ulogama, a manje o strogo fiksnim pozicijama.
Važne su i posebne uloge. Šesti igrač ulazi s klupe i donosi energiju, poene ili stabilnost, a može biti i “kec iz rukava” nekome na kladionici. Sa druge strane, defanzivni specijalista može čuvati najboljeg protivničkog igrača. Skakač ili zaštitnik obruča može imati presudnu ulogu i bez velikog broja poena.
Pozicija igrača ne zavisi samo od visine i snage. Fizička građa jeste važna, ali vještine često imaju presudnu ulogu. Igrač sa dobrim driblingom, pregledom igre i osjećajem za tempo prirodno se uklapa u ulogu plejmejkera.
Igrač sa dobrim šutem i kvalitetnim kretanjem bez lopte može biti bek šuter. Atletski snažan igrač koji zna napadati, braniti više pozicija i pomagati u skoku često je idealan za nisko krilo. Za unutrašnje pozicije važni su snaga, skok, osjećaj za prostor i igra blizu koša, ali danas se sve više traže i šut, pas i brzina nogu.
Prava pozicija prepoznaje se kroz kompletan profil igrača, a ne samo kroz visinu.
Jedna od najčešćih grešaka jeste mišljenje da je najviši igrač automatski centar. Visina pomaže, ali nije dovoljna. Centar mora znati postavljati blokove, čitati igru, štititi obruč i donositi dobre odluke pod pritiskom.
Druga greška je uvjerenje da plejmejker samo dodaje loptu. U savremenoj košarci on često mora biti i poenterska prijetnja, jer tako otvara prostor za ostatak ekipe.
Treća greška je potcjenjivanje odbrane. Mnogi pozicije posmatraju samo kroz poene, ali igrač koji zaustavlja protivničke napade, zatvara skok ili čuva najopasnijeg protivnika može biti jednako važan. Također, pozicije nisu potpuno fiksne. Isti igrač može mijenjati uloge tokom utakmice, zavisno od postave, rezultata, faulova i taktike trenera.
Pozicije u košarci i dalje su osnovni način da razumijemo uloge igrača na terenu. Plejmejker organizuje igru, bek šuter donosi poene i širi prostor, krila povezuju različite dijelove igre, a visoki igrači kontrolišu reket, skok i zaštitu obruča.
Ipak, moderna košarka pokazuje da se igra ne može svesti samo na pet naziva, a i uživo klađenje i nerviranje oko toga to samo potvrđuju. Današnji igrači moraju biti pokretljiviji, vještiji i spremniji da preuzmu više zadataka. Zato je najvažnije posmatrati šta igrač radi za ekipu, kako utječe na napad, koliko pomaže u odbrani i koliko se dobro prilagođava situaciji na terenu.